Mnogo znači kada imate lokalce koji vas mogu uputiti, savetovati i pokazati vam skrivene kutke grada—one koje kao turista možda ne biste primetili ili ih ne biste našli na internetu.
Ja uvek gledam na metropole kao mesta gde se može probati kuhinja iz celog sveta, a Dubai je upravo takvo mesto. Iskreno, nisam se nimalo razočarala ni u azijsku ni u evropsku kuhinju.Mi smo jeli na najrazličitijim mestima—od skromnog restorana u tržnom centru, gde žena verovatno nikada nije kročila i gde se engleski jedva govori, do luksuznih restorana sa pogledom na ceo Dubai. Probali smo i kineske restorane na vrhu hotela, tradicionalne arapske restorane, ali i multinacionalne lance. Iskreno, nijedno mesto nas nije razočaralo—ni u kvalitetu hrane, ni u usluzi, čak ni kada smo jeli na plastičnim stolicama u uskoj ulici indijske četvrti. Ispod su slike gotovo svakog obroka koji smo imali u Dubaiju.
Iako je Dubai skuplji od Abu Dabija, ovde se i dalje može proći jeftinije nego kod nas. Međutim, ako dolazite turistički, preporučujem da obiđete malo luksuznije restorane, probate razne kuhinje i zaista doživite ono bogatstvo o kojem svi pričaju.


























Ono što me je iznenadilo za jednu muslimansku državu jeste koliko su tolerantni prema drugim verama—do te mere da u Dubaiju postoje crkve, hinduistički hramovi i bogomolje različitih religija.
Fascinantno je i kako se ophode prema drugima. Iako je Emirat relativno mlada država, mnogo ulažu u turizam. Nemaju staru arhitekturu, dugu istoriju i značajne događaje iz prošlosti, što ja inače obožavam, ali zato imaju „najveće“ i „najbolje“ u svakoj sferi—od gastronomije i prevoza do organizacije grada.
S obzirom na to da je Dubai megametropola, turističke atrakcije su razbacane po celom gradu, pa vam je potrebna dobra organizacija prevoza ili malo veći budžet za taksi. Imajte na umu da je taksi jeftiniji nego kod nas, što je veliki plus. Što se svakodnevnog prevoza tiče, dovoljno je da se orijentišete prema metro liniji. U špicevima zna da bude prepun, ali ostatak dana je prilično komforan. Da, tačno je što ste čuli—postoji poseban vagon za žene u koji muškarci ne smeju da uđu. Takođe, u metrou se ne sme žvakati žvaka, inače slede kazne.


















Takođe, imajte u vidu da su trgovci vrlo vešti i žele da vam prodaju sve i svašta. Na malo skrovitijim i lokalnijim mestima možete proći mnogo jeftinije—bilo da je reč o parfemima u tržnim centrima ili lažnim brendovima na indijskoj pijaci, koja izgledom podseća na naše pijace.
Ponekad me fascinira koliko vode računa o sitnicama koje nama deluju nebitno, ali upravo te stvari ih razlikuju od, slobodno mogu reći, „neuredne“ Evrope i besprekorno čistih Emirata. Kazne za prekršaje su rigorozne, ali to očigledno funkcioniše, naročito u društvu gde se svaki dinar ceni.
Još jedna stvar koja mi nedostaje čak i tri nedelje nakon povratka—čisti javni toaleti! Ne šalim se. Javne toalete u parkovima i tržnim centrima održavaju besprekorno čistim—čistiji su nego privatni toaleti kod nas. Ista situacija je i u restoranima, kafićima i drugim objektima. Posle svakog korišćenja, ulazi čistačica koja briše patos, menja papir i ostavlja sve besprekorno urednim. A onda se vratite u Srbiju i prvi toalet koji sretnete nema čak ni papir, a podovi su lepljivi…
Sve sam vam ispričala o samom gradu, a još ništa o mom odmoru. Međutim, postoji nešto što mi je zasmetalo i o čemu želim da pričam. Mi bismo to nazvali rasizmom, ali ne znam da li oni to vide na isti način. U Dubaiju se tačno zna ko šta radi—Pakistanci su vozači i taksisti, Indijci rade u hotelima, dostavama i prodavnicama, Filipinke su čistačice, kozmetičarke i manikirke. Svi manje plaćeni poslovi su rezervisani za nebelce, dok belci mahom obavljaju prestižnije i bolje plaćene poslove.
















Dubai je dosta liberalniji od Abu Dabija, posebno kada je reč o oblačenju i prisustvu žena u društvu muškaraca, jer je mnogo internacionalniji. Ipak, i pored toga, žene su i dalje donekle odvojene, ali to je deo njihove kulture i njima to očigledno ne smeta.
Ovo je priča o gradu koji me i dalje fascinira. A u sledećem blogu podeliću sa vama šta sve vredi videti, gde provesti vreme i šta me je najviše očaralo.